Ljudima s vremena na vrijeme zaprijete razne epidemijske i pandemijske bolesti, kao što su obična, ptičja ili svinjska gripa – no jedna se bolest već pedesetak godina postojano širi svim horizontima svijeta – a to je gojaznost. Ljudima s vremena na vrijeme zaprijete razne epidemijske i pandemijske bolesti, kao što su obična, ptičja ili svinjska gripa – no jedna se bolest već pedesetak godina postojano širi svim horizontima svijeta – a to je gojaznost.
Po definiciji, gojaznom osobom smatraju se svaki muškarac ili žena, čije tijelo teži 10 posto ili više u odnosu na njegovu ili njenu idealnu težinu.
Gojaznost je danas prepoznata kao hronična bolest, koja nastaje prekomjernim nakupljanjem masti u organizmu.
Gojaznost je najstariji, i još uvijek najčešći metabolički poremećaj kod čoveka.
Prevencija gojaznosti je ključ za smanjenje broja oboljenja od kojih pati savremeni čovjek.
Prim. dr. Sabina Serdarević, specijalista porodične medicine, savjetuje da se krene od školskog uzrasta ili predškolskog, da se mijenja način odnosa prema hrani, te odnosa prema fizičkoj aktivnosti kako bi se spriječio procenat gojaznih osoba.
„Šta bi to podrazumijevalo - da se od malih nogu počnu savjetovati o pravilnoj ishrani, da se konzumiraju redovni obroci, da ne izostavljamo doručak, da nemamo prekasnu večeru, da u toku dana imamo tri glavna obroka i dvije užine a ne kao što je to danas uobičajeno da to budu jedan ili dva obroka u toku dana a da je doručak uglavnom preskočen, zatim da se redovno uzima voća i povrća, da ne unosimo previše gaziranih napitaka, previše kupovnih sokova, da ne unosimo prevelike količine brze hrane i prevelike količine masnoća i slatkiša. Bez takvog jednog donošenja odluke o trajnim promjenama u navikama i načinu života sa adekvatnom količinom i fizičke aktivnosti sigurno je da se ovakav procenat gojaznih osoba neće moći smanjiti, odnosno da će epidemija gojaznoti i dalje napredovati”, kaže doktorica Serdarević.
U prošlosti, kada su ljudi hranu proizvodili snagom vlastitih ruku i uz pomoć domaćih životinja, debeo čovjek smatran je oličenjem zdravlja, a u nekim kulturama je to bio čak i ideal ljepote.
Vremenom je, međutim, ta optika promijenjena za 180 stupnjeva, o čemu svjedoči i iskustvena poslovica u gotovo svih evropskih i istočnih naroda, koja kaže da čovjek svojim zubima i jezikom kopa vlastiti grob.
Debljina je u savremenoj društvenosti oznaka nižih socijalnih slojeva, čiji obiteljski budžeti nisu dostatni za kupovinu zdravih i znatno skupljih namirnica, kao što su riba, voće i povrće, koje štite organizam brojnim antioksidansima.
Sve veći procenat ljudi i u najrazvijenijim zemljama industrijskog svijeta iz ekonomskih razloga orijentira se na jeftinu hranu i tzv. brzu hranu, koja sadrži visok postotak šećera i masti.
Naročito zabrinjava činjenica da neprekidno raste broj mladih, koji svakodnevno konzumiraju nezdravu hranu i gazirana pića.
„Ta značajna i famozna nutricionistička piramida ishrane upravo govori o kruhu i žitaricama. Kruh i žitarice su na donjoj ljestvici, znači baza, to je osnova ishrane. Izuzetno je značajan kruh i ja jako uvažavam kao namirnicu jer je jako bogat. Znači, daje nam energiju i puno vitamina i minerala kao što su željezo, kalcijum, niacin, B kompleks. Jednostavno daje nam energiju, pokretačku energiju. Vi kad ujutro ustanete vrlo je važno da imate jedan obrok, to je najvažniji doručak. Stalno govorimo treba doručkovati, treba doručkovati ali uistinu treba doručkovati. Moramo ponuditi sebi jedan doručak a taj doručak treba da krene sa jednim zdravim integralnim crnim našim bh. kruhom, koji je jako cijenjen”, kazala je za Društvo znanja dr. Lejla Hatibović, nutricionista Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo.
Bosanci i Hercegovci nažalost troše manje novca na hranu, što neminovno dovodi do povećanja gojaznosti, naročito među djecom i adolescentima. Višečlane radničke porodice hrane se danas ne misleći na zdravlje. Siromašni su prinuđeni jesti ono što je izdašno i zasitno. Većini stanovništva je nedostupna kvalitetna i skupa hrana.
„Uopšte, organska hrana jeste vrlo bitna sa stanovišta zdravlja, prije svega stanovništva. Međutim, u ovom trenutku, na ovom stepenu razvoja bh. društva apsolutno je iluzorno razmišljati da se može proizvoditi, odnosno može se proizvoditi ali kome prodati, jer ti su proizvodi dva do tri puta u prosjeku skuplji od proizvoda koji se danas proizvode. Prema tome, mi ćemo sigurno morati još sačekati vrijeme kada će kupovna moć stanovništva u BiH biti na tom nivou da se mogu priuštiti takvi proizvodi. Naravno, ima i onih koji razmišljaju o zdravlju i mi pored onih standardnih vrsta hljeba koji se inače na ovom tržištu prodaju, prodajemo i dosta vrsta specijalnog hljeba, prije svega određene vrste hljeba na bazi raži, na bazi integralnog brašna od pšenice”, kazao je gospodin Meho Alić, direktor marketinga Aspek d.o.o.
Ukoliko posegnemo za hljebom koji je od integralnih žitarica onda će naš organizam dobiti fine, složene ugljične hidrate sa dosta B vitamina i balasnih materija koje će pogodovati organizmu da se održi ravnoteža šećera u toku dana i da organizam snabdiju sa dovoljno balasnih materija za urednu probavu.
Uvriježeno je mišljenje da je hljeb namirnica koja najviše deblja, međutim, doktorica Serdarević ističe da je hljeb nije neophodno izostaviti iz svoje ishrane čak ni u slučajevima ako imamo i višak tjelesne težine, samo je potrebno da unos hljeba bude adekvatan našim ukupnim dnevnim potrebama.
„U dnevnoj ishrani bi trebalo da nekih 50 do 60% energetskog unosa potiče od ugljčnih hidrata i u tim ugljičnim hidratima ne možemo zaobići hljeb. Znači ako uzimamo ugljične hidrate onda će to biti ono što potiče iz hljeba, ono što potiče iz krompira, što potiče iz drugih žitarica kao što je riža ili tjestenina. I kada tako pogledamo onda nemamo nikakvo opravdanje da kažemo da bi ljudi trebali izbaciti hljeb iz svoje ishrane kad znamo da najveći procenat tog dnevnog unosa baš treba poticati iz te grupe namirnica koja se nalazi uklopljena i u piramidu ishrane”, kaže dr. Serdarević.
Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da gojaznost poprima globalne razmjere, jer sve veći procenat čovječanstva kuburi sa viškom kilograma.
Demografi i statističari procjenjuju da će već 2015. godine dvije milijarde ljudi imati povećanu tjelesnu masu, odnosno, da će bezmalo svaki treći stanovnik biti gojazan.